Tačno je jedanaest sati i pedesetpet minuta

Teško bi me se moglo nazvati ljubiteljem a još teže poznavateljem suvremene bosansko-hercegovačke glazbene scene i glazbenog izričaja općenito, ali zato dobro znam kad mi se nešto sviđa. Novi sjajan udarnički devetopjesmeni album najboljeg bosansko-hercegovačkog dub-rock-džudo-reggae i (šire) benda Dubioza kolektiv, realistički naslovljen 5 do 12 zapeo mi je za mozak zbog, za ove naše krajeve (zna se na koje krajeve mislim), iznimno pametnog i inovativnog načina promocije i distribucije. 

Naime, album je od 12. travnja (u maniri digitalnih pionira NIN-a i Radioheada) dostupan za besplatno skidanje svim vjernim i nevjernim ljubiteljima dubioznog zvuka. Kako bi još više začinili cijelu stvar, te efikasnije proširili svoju glazbu i uvjerenja, ljudi zaduženi za promociju pripremili su i simpatičnu nagradnu igru za sve one koji putem društvenih mreža, blogova i spama žele pridonijeti povećanju broja skinutih albuma. Tkogod se registrira dobije jedinstveni download link (poput ovoga), kojeg onda može turati pod nos poznatima i nepoznatima, sve dok ne skupi par tisuća downloada, što mu garantira (ili ne) nagradu… 

Jasan pokazatelj uspješnosti ovakvog načina promocije jest podatak s Dubiozine Facebook stranice o vrtoglavih dvadeset tisuća do danas preuzetih albuma. Preuzmite ga i vi.

Ali to nije sve! Pored ove mudre nagradno-distributivne akcije, Dubioza kolektiv trenutno ima još jedan kvalitetan adut za izgradnju sljedbeničke zajednice - konkurs iliti natječaj za izradu spota za prvi singl Vidi vidi vidi, čiji pobjednik/ca dobiva 2000 eura i tešku rotaciju na regionalnoj muzičkoj televiziji. Svaka čast.

  

Ah, da. Ako slučajno želite pročitati suvislu recenziju albuma i saznati ponešto o samom bendu, možete to učiniti ovdje. 

Živjela Dubioza!

E, da.

Ode Slavonski dom...

Arheološki paramuzej

U Arheološkom muzeju ovih je dana (10.03.2009.) otvorena nekakva izložba o seobama naroda i srednjem vijeku na ovim područjima nazvana "Seoba naroda i srednji vijek". Kao i dosada, većina je eksponata na ovoj izložbi (ukupno ih je 151) ili dobivena na poklon ili trajnu posudbu od drugih, zrelijih ustanova, te osječki  arheološki muzej (kao i svaka pristojna institucija te vrste) sanja o svom stalnom postavu.  Otvaranju izložbe je, kako je i red, nazočio aktualni ministar kulture, čika Biškupić, koji se novinarima pohvalio kako je dosada država u muzej, koji je osnovan u travnju 2005, a otvoren u studenom  2007. godine, uložila sveukupno 76 milijuna kuna (sedamdeset i šest milijuna kuna), te je bilo riječi o tome kako će za potrebe slaganja stalnog postava trebati osigurati dva milijuna kuna… Također je navedeno i kako je slaganje ove trenutne izložbe, koja je preteča tog stalnog postava, koštalo nekih dvjesto do trista tisuća kuna.

A muzej je samo u 2008., kažu, zabilježio čak dvanaest tisuća posjetitelja, ili oko trideset ljudi dnevno. Usporedbe radi, jučer održan Đapićev sajam Kupujmo osječko na Glavnoj tržnici posjetilo je preko deset tisuća ljudi. Cijena muzejske ulaznice za odrasle je 10 kuna, za djecu, studente, umirovljenike, vojnike i profesionalne klaunove 5 kuna, uz popuste za grupne i obiteljske posjete. Recimo da su u muzej tijekom protekle godine većinom dolazile odrasle osobe, ostavimo manifestaciju Noć muzeja po strani, neka je klaun došao tri puta i zaokružit ćemo godišnji prihod muzeja od ulaznica na sto tisuća kuna.  Za one koji ne znaju, Arheološki muzej u Osijeku je ogromna zgrada, vrlo moderno uređena, s najsuvremenijim sustavom tehničke zaštite, te izvrsnim sustavom za održavanje idealne temperature za eksponate. Po nekoj mojoj seljačkoj procjeni, mjesečno održavanje, struja, grijanje, hlađenje i plaće zaposlenika mogli bi mjesečno dosezati sto, dvjesto tisuća kuna, pa i više. Teško ga se može nazvati rentabilnim… Slijedi karikiranje. Budimo velikodušni i recimo da je muzej od osnutka posjetilo trideset tisuća ljudi. Svaka individualna posjeta muzeju u prosjeku je koštala državu, odnosno državni proračun, odnosno porezne obveznike, odnosno nas, preko 2.500 kuna. Što bude više posjetitelja, to će se troškovi države po glavi (ili po grlu, da se poslužim ugostiteljskim žargonom) smanjivati.

Iz tog Vam razloga svesrdno i srdačno preporučujem odlazak u Arheološki muzej, jer to je jedan od najskupljih oblika zabave u ovom gradu kojeg si, za malo novaca, možete priuštiti!!! Osobno sam u tom muzeju raznim povodima bio četiri-pet puta (niti jednom nisam platio ulaz) i uvijek sam bio zadivljen i impresioniran kako sjajno izgleda, kako je prekrasno i kvalitetno uređen, te kako je prostor u njemu skoro pa potpuno neiskorišten, u čemu prednjači  ogromno i prekrasno potkrovlje zgrade. Uzgred, ukupna bruto površina muzeja je 3349 kvadratnih metara, dok je površina izložbenih prostora 980 kvadrata, uključujući i onih 222 velebnog natkrivenog atrija. Trenutni stalni postav se prostire na ciglih 180 m2… Sve ove podatke o muzeju, i više, možete pronaći ovdje.

I još nešto za šlag na muzej. Prilikom svog posjeta, Biškupić je, nažalost, spomenuo i najavio (dvije godine staru) inicijativu za osnivanje Hrvatskog muzeja lutkarstva u Osijeku, ponajbolje negdje u Tvrđi. Iskreno se nadam da će ta inicijativa neslavno propasti, iako znam da se pedesetak milijuna kuna uvijek može odnekud iskopati, ako je namjena prava…

Kriza! Ajme!

Zadnjih su par mjeseci najvažnije teme u svim modernim i staromodnim medijima kriza, recesija, slom burze, propast kapitalizma, komunizma, maoizma i lenjinizma kakve poznajemo... Stoga me živo zanima osjećate li vi dragi casual čitatelji tu krizu, taj pritisak na svojim plećima? Televizija, interent i novine stalno toroču i grakču o potrebi za štednjom, stezanjem remena i tregera, o otkazima radnicima, neplaćanju kredita, zatvaranju tvornica, brokerskih kuća i agencija nekretninama, stavljanju ključeva u brave hotela, vojarni i termoelektrana. Je li to doista istina? Jesmo li doista u krizi? Jeste li vi ili netko vama blizak ili poznat ili drag dobili otkaz, stavljeni na čekanje ili prisilni godišnji, primili ili ne primili manju plaću? Jesu li vas prevarili nakupci, neplatili vam za žito i raž? Čekate li novac za med i styling još od kolovoza prošle godine? Jesu li vam pak pothvat ili firma neslavno propali zbog neplaćanja, muljatora, visokih poreza, manjka narudžbi iz domovine i inozemstva, skupih sirovina i niskih cijena proizvoda, pada naklade?

Napišite komentar, podijelite s nama svoje misli i brige, prenesite djelić (ne) krizne atmosfere u vašem sokaku. Bit će nam svima lakše.

Sumrak tiskanog medija

Zahvaljujući medijskoj agilnosti drugara Sal-Aman-Der-a saznao sam da se jučer (03.03) Slavonski dom (negdašnji Osječki dom, prije globalizacijskog širenja pipaka na cijelu Slavoniju) nije pojavio na kioscima, niti u sandučićima čilih pretplatnika. Odmah su se pojavila i nagađanja i razmišljanja kako više uopće neće izlaziti, ali su tiskanje i distribucija današnjeg broja to vrlo jasno demantirali. U sklopu današnjeg izdanja nalazi se i poseban prilog na osam stranica naslovljen "Evo nas opet" s vijestima prvotno namijenjenim objavljivanju u broju koji je trebao izaći 03.03.2009., da se ne bace.

Zanimljivo je kako na internetu, a bogumi i drugdje nisam uspio pronaći niti jednu vijest, ma ni zuc (a sam Slavonski dom nema funkcionalne web stranice) o ovoj zanimljivoj i nesvakidašnjoj pojavi. Koji je razlog tomu doista mi nije jasno, jer teško mi je povjerovati da je sudbina jednog lokalnog dnevnika potpuno nezanimljiva elektronskim medijima, prije će biti da su sporazumno ili pod prisilom tu vijest jednostavno prešutjeli i namjerno zametnuli. Naravno, i prije se događalo da novine propadnu (tako je neslavno propala kratkovjeka Slavonija danas, a propao je čak i jedan "ozloglašeni" Feral Tribune, no to je ipak malo drugačija priča), ali ne ovako, na samo jedan dan. No, nekako sumnjam da je ovo kraj priče. Prije nekoliko mjeseci se u medijima pojavila vijest o lošem poslovanju novina, nagomilanim dugovima, lošem upravljanju projektom, slabom plaćanju djelatnika i slično, ali od tada o problemima Osječkog doma nije bilo niti slovca u medijima, barem ne u onima koje ja pratim.

Razmislimo na trenutak što se dogodi kada propadnu jedne lokalne dnevne novine. Odmah na pamet padaju stvari koje su loše i očigledne, poput gubitka radnih mjesta i izvora prihoda za bivše djelatnike i vlasnike, financijski gubitak vlasnika prostora u kojemu se redakcija nalazila, gubitka posla za tiskaru koja radi novine, gubitak narudžbi za dobavljače, gubitak poreza, doprinosa i ostalih nameta za državu i lokalnu vlast, povećanje broja nezaposlenih koji padaju na teret države, čitatelji ostaju u šoku i bez štiva na koje su navikli, oglašivači bez kanala za plasiranje svojih poruka, itd, itd.

S druge strane, sigurno mora biti i nekih pozitivnih stvari propadanja poslovnog subjekta, ali za to je potrebna malo dublja i stručnija analiza od mojeg naklapanja, a i ovaj tekst je već ionako predug.

U nastavku donosim dijelove iskrenog, tugaljivog i prkosnog teksta s naslovne stranice današnjeg broja, koji funkcionira kao neka vrst anti-osmrtnice.

"Novine žive tek jedan dan. U web izdanju još i kraće, sat ili dva. Ponekad samo par sekundi, koliko je potrebno za nekoliko poteza mišem. No, i u tako kratkom životu najgore je kad se novine ne pojave ujutro, u sandučićima, na kioscima, pumpama i tezgama marketa. Kad ne zamirišu, kao da je kruha nestalo…

…Da, mi priznajemo, jučer nismo izdržali. Možda smo jučer iznenadili naše čitatelje, mnoge vjerojatno i razočarali, jer nismo izašli iz tiskare. Dogodio nam se tehnički nokaut i jesmo nakratko pali u ringu, ali smo odmah i ustali. Danas nastavljamo dalje. Vrlina je baš u tome - koliko puta si sposoban ustati i nastaviti se boriti. Mi smo jednostavno takav medij. Tvrde, žilave kore."

Napeto pratim daljnji razvoj situacije.

Unser neues KatzenKlo

Nakon nekoliko mjeseci sklizanja i paćenja po staroj, labilnoj, nesigurnoj i demode klasičnoj bijeloj toalet dasci, odlučili smo se na kupnju nove, stabilne, moderne, pa čak i avangardne daske, pa koliko vec to koštalo da koštalo! 

Stara daska bila je tanka, plastična, nikakva i prilično nestabilnog i temperamentnog karaktera, dok je novokupljena i svježeinstalirana napravljena od nekakvog kvazi-drveta, puna, nadasve stabilna, tvrda, ali i prijemčiva za pozadinu korisnika, te (što je danas vrlo važno) potpuno reciklabilna.

Instalacija je protekla najbrže i najjednostavnije od svih dosada postavljanih dasaka, unatoč činjenici što su uputstva na kutiji bila namijenjena nekom drugom tipu daske, te bez potrebe za korištenjem ekstra alata (u kompletu s vijcima se dobije i neka vrst ključa za stezanje matice, koji oblikom podsjeća na gracilnog leptira) i uspaničenih poziva proizvođačevoj službi za korisnike u Njemačkoj od strane mene..

Daska je bila jedna od najskupljih, (ako ne i najskuplja, što je totalno neobično za naše obiteljsko-kupovinske navike) koje se mogu naći u novom osječkom Pevecu. Usput, ako zaboravite torbu u Pevecovu kafiću, ne berite brigu, entuzijastični i poletni djelatnici će vam je sačuvati i vratiti. Top cijena daske se, nažalost, ne odražava u potpunosti i na njezinu kvalitetu. Iako je bila vrlo dobro zapakirana, na dasci je bilo nekoliko oštećenja, točnije, oguljenja boje, koja se nalaze na prilično vidljivim mjestima. No, u konačnici, samo će vrijeme i pozadinski zamor korisnika pokazati prave kvalitete i vrijednosti ove daske... Stay tuned.

*Inače, KatzenKlo naslov je genijalne pjesme njemačkog kantautora i glumca Herr Helge Šnajdera, koja je jedna od najpopularnijih i najčešće izvođenih skladbi na karaoke partijima u Osijeku.