Prikazani su postovi s oznakom izložba. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom izložba. Prikaži sve postove

subota, listopada 22, 2011

PROMO: Fotografije budućih ukradenih bicikala

OSIJEK - 22. listopada 2011. (VJESNIK) -- Na svojim internetskim stranicama osječka podružnica zemaljske udruge "Zdipi i zdimi" objavila je 200-tinjak fotografija bicikala koje planira ukrasti u narednom petomjesečnom razdoblju. “Građani na ovaj način puno brže mogu saznati da će njihov bicikl biti ukraden, naravno, ako imaju neki dokaz da je taj bicikl baš njihov”, kaže Joja Pekinezer, glasnogovornik osječke podružnice udruge. Zainteresirani građani mogu doći do stranice tako da u tražilicu upišu www.zdipiizdimi.com.hr/osijek.xhtml. S desne strane nalazi se “prozorčić” u kojem piše “Budući ukradeni bicikli”. Klikom se otvara stranica na kojoj se mogu pogledati svi bicikli koje se planira ukrasti, a iznad njih nalazi se i popis tranzitno-skladišnih postaja gdje se građani mogu javiti ako žele sami dostaviti svoje vozilo na dva kotača (potpuno anonimno) i tako svima uštedjeti vrijeme. Do sada je na ovaj način oko 40-ak građana ostalo bez svojih bicikala.

Fićo postaje sve poželjniji izložbeni prostor

Za one koje zanima kakve ovo ima veze sa Crvenim fićom: Kako bi dodatno motivirali građane i popularizirali ovaj moderni način prijenosa vlasništva bicikala, iz udruge "Zdipi i zdimi" najavljuju otvaranje izložbe fotografija svih dosada na ovaj način preuzetih bicikala, koja će od 22. listopada o.g. biti postavljena u okviru umjetničke instalacije Crveni fićo. U okviru izložbe odigrati će se i zanimljiva nagradna igra u kojoj mogu sudjelovati svi koji prepoznaju svoje ukradene bicikle i ostave svoju adresu i JMBG. A osigurane su i vrijedne nagrade.

subota, listopada 08, 2011

Crveni fićo domaćin 1. izložbe Osrednjih hrvatskih novinskih fotografija

OSIJEK - 08. listopada 2011. (FOTO GLASNIK) -- Zavičajna udruga Crveni fićo vas poziva na 1. izložbu Osrednja hrvatska novinska fotografija koju organizira Zbor fićoportera Hrvatske. Projekt obuhvaća natječaj osrednje novinske fotografije, putujuću izložbu 1000 osrednjih i slabih radova i prateću fotomonografiju sumnjive kvalitete. Posjetitelji će moći vidjeti gubitničku sliku Osječanina Joje Pekinezera - Pekija i još 999 mediokritetskih novinskih radova u 2011. godini.

Jedna od niza osrednjih fićinih fotografija

"Radi se o doista jedinstvenoj manifestaciji i natječaju te vrste u Hrvatskoj i šire, jer svi se u nas i vani uvijek busaju u prsa - nešto uvijek mora biti naj, vrhunsko, super, iznimno, spektakularno", veli kustos izložbe Joja Pekinezer - Peki. "No, mi smo htjeli nešto novo i originaln, te smo se odlučili za osrednjost. Dakle, ne loše, ne izvrsno, nego osrednje, jer to je ono što nam se svakodnevno u novinama i drugim medijima, te općenito u životu, servira. Iako, moram priznati kako među radovima koji su ušli u postav ima i dosta doista stvarno loših, ali nismo htjeli razočarati autore, pa smo ih sve uvrstili u osrednjost...", konstatira g. Pekinezer. 

Gubitnička Jojina fotografija

Svi posjetitelji i zaljubljenici u fotografije pozvani su na otvorenje izložbe OSREDNJE HRVATSKE NOVINSKE FOTOGRAFIJE u kompleksu umjetničke instalacije Crveni fićo u subotu, 08. listopada u 18 sati uz prigodni domjenak i druženje s autorima fotografija, osječkim predstavnikom Jojom Pekinezerom, koji je ujedno i ovogodišnji gubitnik. Izložba će biti postavljena i otvorena za sve posjetitelje u prostoru kompleksa umjetničke instalacije Crveni fićo na prvom katu u blizini restorana Predzadnja šansa od 08 listopada 2011. do 08. listopada 2012. godine.

nedjelja, ožujka 15, 2009

Arheološki paramuzej


U Arheološkom muzeju ovih je dana (10.03.2009.) otvorena nekakva izložba o seobama naroda i srednjem vijeku na ovim područjima nazvana "Seoba naroda i srednji vijek". Kao i dosada, većina je eksponata na ovoj izložbi (ukupno ih je 151) ili dobivena na poklon ili trajnu posudbu od drugih, zrelijih ustanova, te osječki  arheološki muzej (kao i svaka pristojna institucija te vrste) sanja o svom stalnom postavu.  Otvaranju izložbe je, kako je i red, nazočio aktualni ministar kulture, čika Biškupić, koji se novinarima pohvalio kako je dosada država u muzej, koji je osnovan u travnju 2005, a otvoren u studenom  2007. godine, uložila sveukupno 76 milijuna kuna (sedamdeset i šest milijuna kuna), te je bilo riječi o tome kako će za potrebe slaganja stalnog postava trebati osigurati dva milijuna kuna… Također je navedeno i kako je slaganje ove trenutne izložbe, koja je preteča tog stalnog postava, koštalo nekih dvjesto do trista tisuća kuna.

A muzej je samo u 2008., kažu, zabilježio čak dvanaest tisuća posjetitelja, ili oko trideset ljudi dnevno. Usporedbe radi, jučer održan Đapićev sajam Kupujmo osječko na Glavnoj tržnici posjetilo je preko deset tisuća ljudi. Cijena muzejske ulaznice za odrasle je 10 kuna, za djecu, studente, umirovljenike, vojnike i profesionalne klaunove 5 kuna, uz popuste za grupne i obiteljske posjete. Recimo da su u muzej tijekom protekle godine većinom dolazile odrasle osobe, ostavimo manifestaciju Noć muzeja po strani, neka je klaun došao tri puta i zaokružit ćemo godišnji prihod muzeja od ulaznica na sto tisuća kuna.  Za one koji ne znaju, Arheološki muzej u Osijeku je ogromna zgrada, vrlo moderno uređena, s najsuvremenijim sustavom tehničke zaštite, te izvrsnim sustavom za održavanje idealne temperature za eksponate. Po nekoj mojoj seljačkoj procjeni, mjesečno održavanje, struja, grijanje, hlađenje i plaće zaposlenika mogli bi mjesečno dosezati sto, dvjesto tisuća kuna, pa i više. Teško ga se može nazvati rentabilnim… Slijedi karikiranje. Budimo velikodušni i recimo da je muzej od osnutka posjetilo trideset tisuća ljudi. Svaka individualna posjeta muzeju u prosjeku je koštala državu, odnosno državni proračun, odnosno porezne obveznike, odnosno nas, preko 2.500 kuna. Što bude više posjetitelja, to će se troškovi države po glavi (ili po grlu, da se poslužim ugostiteljskim žargonom) smanjivati.

Iz tog Vam razloga svesrdno i srdačno preporučujem odlazak u Arheološki muzej, jer to je jedan od najskupljih oblika zabave u ovom gradu kojeg si, za malo novaca, možete priuštiti!!! Osobno sam u tom muzeju raznim povodima bio četiri-pet puta (niti jednom nisam platio ulaz) i uvijek sam bio zadivljen i impresioniran kako sjajno izgleda, kako je prekrasno i kvalitetno uređen, te kako je prostor u njemu skoro pa potpuno neiskorišten, u čemu prednjači  ogromno i prekrasno potkrovlje zgrade. Uzgred, ukupna bruto površina muzeja je 3349 kvadratnih metara, dok je površina izložbenih prostora 980 kvadrata, uključujući i onih 222 velebnog natkrivenog atrija. Trenutni stalni postav se prostire na ciglih 180 m2… Sve ove podatke o muzeju, i više, možete pronaći ovdje.

I još nešto za šlag na muzej. Prilikom svog posjeta, Biškupić je, nažalost, spomenuo i najavio (dvije godine staru) inicijativu za osnivanje Hrvatskog muzeja lutkarstva u Osijeku, ponajbolje negdje u Tvrđi. Iskreno se nadam da će ta inicijativa neslavno propasti, iako znam da se pedesetak milijuna kuna uvijek može odnekud iskopati, ako je namjena prava…

srijeda, veljače 25, 2009

Dokolica: preporučam iz osobnog iskustva



Svaki dan, od 11 sati prijepodne do osam navečer (čitaj: kasnih jutarnjih sati), možete doći u galeriju Waldinger u Tvrđi u Osijeku i raditi što god hoćete. Možete lapiti, gledati TV, DVD-je, BlueRaye-e, slušati glazbu, piti cugu (koju ste donijeli sami ili se grbite na tuđu), spavati na kauču, prati plastične žlice, risati po hameru, radit ikebane, ili što god Vam drugo pane na pamet, a ne uključuje razbijanje prisutnog ljudstva i inventara i surfanje internetom, kojeg nema. 

Kako, zašto, čemu, tko i koliko to košta, upitat ćete se sigurno vi. No, nema potrebe za panikom, takvo tipično mladalačko ponašanje današnjice namjera je i svrha izložbe mladog osječkog umjetnika Marka Pašalića, pod naslovom 'Soba za dokolicu / Umjetnici u kreativnoj krizi' koju čika Waldingerova galerija trenutno hosta. Izložba završava u nedjelju, 01.03. o.g., te se požurite pohrliti u Waldinger i na 'kreativan' način iskoristi ovu jedinstvenu priliku za zajebanciju na račun umjetnosti i sebe samih... Ja bome hoću.

U nastavku: službeni opis izložbe (čitanje ne preporučam, bolje dođite)

U petak, 20. veljače, u osječkoj Galeriji Waldinger, u 20 sati, otvara se izložba Marka Pašalića 'Soba za dokolicu / Umjetnici u kreativnoj krizi'. Umjetnik prostor galerije za vrijeme trajanja izložbe pretvara u prostor za dokoličarenje. Autor poziva umjetnike, ali i publiku, da mu se pridruže u djelatnosti dokolice i tako prebrode svoje stvaralačke krize. Izložba traje do 1. ožujka.

'Soba za dokolicu je prostor u kojem se umjesto umjetničkih djela izlaže stanje tj. djelatnost dokolice. S obzirom da takvo stanje može biti popraćeno odsustvom rada, kojeg obilježava korisnost, očekuje se da se onda takvo stanje definira kao stanje krize.

Autor i gosti umjetnici ponudit će nam aktivno promišljanje smisla beskorisnosti, kao donekle nepoželjne i često zaboravljene slobodne djelatnosti dokolice, koja se odvija kroz spoznaju, učenje, stvaranje i igru. Tako prostor galerije, od pasivnog prostora koji trpi, postaje aktivni prostor u kojem se djeluje.

Soba za dokolicu je mjesto susreta, druženja, razgovora, igre i propitivanja. Dobrodošli su svi koji se žele družiti s umjetnicima u dokolici i pomoći im da 'prebrode stvaralačku krizu', ili trebaju pomoć kako bi prebrodili svoju, kao i ostali znatiželjnici.'

Dokolica je, iako naizgled beskorisna, nužna za kreativnost, no također bi 'pravo na dokolicu trebalo postati osnovno ljudsko pravo i tekovina suvremenog društva', smatra umjetnik te poziva umjetnike da u prostoru nalik dnevnoj sobi, ispunjenoj tipičnim sadržajima popularne kulture i zabave, poput filmova i glazbe, play-stationa, stripova, društvenih igara, ali i knjigama, časopisima i kreativnim alatima kao što su blokovi za skiciranje, videokamere ili osobno računalo, provedu svoje slobodno vrijeme. 

'Soba za dokolicu / Umjetnici u kreativnoj krizi' nije prvi autorov projekt u kojem kreira društvenu situaciju i privremeni prostor za druženje u koji poziva umjetnike na sudjelovanje. Tako je njegova izložba 'Juhu-hu' (Galerija VN, Zagreb i Art Radionica Lazareti, Dubrovnik, 2007.) galeriju pretvorila u prostor kuhinje u kojoj je kroz druženje s drugim umjetnicima pripremao obroke posjetiteljima galerije. Dok je rad 'Juhu-hu' bio usredotočen na komunikaciju i neposredne međuljudske odnose posredovane činom pripremanja i zajedničkog konzumiranja hrane, dotičući problematiku gladi otvaranjem privremene javne kuhinje s umjetnicima u ulozi kuhara koji spravljaju besplatne obroke, u 'Sobi za dokolicu' je međusobna komunikacija umjetnika i posjetitelja naizgled lišena bilo kakve 'korisnosti', osobne ili društvene.

No, kreirajući okvir društvene situacije u kojoj se od umjetnika i posjetitelja očekuje da se poistovjete sa stanjem 'kreativne krize' koju je potrebno prebroditi slobodno se prepuštajući opuštenom i ležernom neradu, 'Soba za dokolicu' ne problematizira samo pitanje društvene percepcije suvremenog umjetnika, već fokusira pitanja o svakodnevnom životu pojedinca u suvremenom društvu i suvremenom političko-ekonomskom sistemu u kojem se rad i produktivnost podrazumijevaju kao kriterij vrijednosti ljudskog postojanja. Kritički aspekt 'Sobe za dokolicu', koja funkcionira kroz strategiju 'skvotiranja' galerije, proizlazi i iz karikiranog revolucionarno-utopijskog konteksta rada, kojim je kreiran svojevrstan 'azil' za legitimno besposličaranje i iskušavanje filozofskih promišljanja važnosti dokolice, no ujedno sadrži i neizvjestan potencijal za stvarnu kreativnost kroz zajedničko iskustvo i druženje - s ciljem dokoličarenja u svrhu inkubacije ideja, razradu koncepata i strategija umjetničke i životne prakse.