Apple Inc. zbog 'Crvenog fiće' kupio Grad Osijek!

CUPPERTINO/OSIJEK - 20. KOLOVOZA 2011., (JABUKANEWS) -- Nakon što je jutros koroporacija Apple Inc. iz Cuppertina, CA objavila kako je sklopila dogovor o kupnji cjelokupnog Grada Osijeka, svjetske burze su doslovce eksplodirale. Dionice Applea su skočile za bezpresedanskih 15%, cijelog tehnološkog sektora za u prosjeku 10%, dok se dionički indeks Dow Jones podigao za rekordnih 1200 bodova! Na Wall Streetu su razdragani brokeri i drugi djelatnici burze zaplesali na ulicama, te su im se u proslavi ubrzo pridružili i ostali građani, tako da New York danas nalikuje na Rio za vrijeme karnivala. Izvješća o sličnim rezultatima, kao i slavlju na ulicama pristižu i s europskih i azijskih tržišta kapitala, koja su se, samo zbog ovog izvanrednog poteza otvorile subotom. "Ruku na srce," kaže Wolfram Wolfram, financijski analitičar Washington Posta, "možemo reći da je ovaj hrabri poslovni potez Applea sam dokrajčio svjetsku financijsku i dužničku krizu!"

Fići jabuka jako dobro stoji

Sada već bivši rukovoditelji Osijeka polako pakuju svoje stvari iz ureda u Kuhačevoj, zadovoljno trljajući ruke i naglašavajući kako su napravili jako dobar posao, te da proračun ostavljaju pun, a grad u jako dobrim rukama. Upitani za planove, sada kada su ostali bez posla, bivši gradski djelatnici i dužnosnici odmahuju rukom uz osmijeh, spominjući Barbados, Bermudu, Bahame kao odredišta na kojima će potražiti svoju budućnost i sreću.

Steve Jobs je kupnju obrazložio riječima: "Nakon što je naš najveći konkurent Google nekidan kupio Motorolu, jednostavno smo morali reagirati. Jedino što je na tržištu ostalo vrijedno, te na razini Motorole bio je taj grad, koji se je na svjetsku tehnološku pozornicu izbacio kao najutjecajniji brand zahvaljujući nekakvoj umjetničkoj skulpturi tenka i talijanskog automobilčića. I eto, kupili smo ga. Za ciglih 13 milijardi dolara, i već nam se isplatilo. To je posao stoljeća. No, tek sada nam predstoji pravi posao prebrandiranja naših glavnih proizvoda da se uklapaju u fiću. Tako ćemo imati FicoCloud, FicoOs, iFico, fIcoTV, i druge...", završio je vidno uzbuđeni gospodin Jobs.

Kriza! Ajme!

Zadnjih su par mjeseci najvažnije teme u svim modernim i staromodnim medijima kriza, recesija, slom burze, propast kapitalizma, komunizma, maoizma i lenjinizma kakve poznajemo... Stoga me živo zanima osjećate li vi dragi casual čitatelji tu krizu, taj pritisak na svojim plećima? Televizija, interent i novine stalno toroču i grakču o potrebi za štednjom, stezanjem remena i tregera, o otkazima radnicima, neplaćanju kredita, zatvaranju tvornica, brokerskih kuća i agencija nekretninama, stavljanju ključeva u brave hotela, vojarni i termoelektrana. Je li to doista istina? Jesmo li doista u krizi? Jeste li vi ili netko vama blizak ili poznat ili drag dobili otkaz, stavljeni na čekanje ili prisilni godišnji, primili ili ne primili manju plaću? Jesu li vas prevarili nakupci, neplatili vam za žito i raž? Čekate li novac za med i styling još od kolovoza prošle godine? Jesu li vam pak pothvat ili firma neslavno propali zbog neplaćanja, muljatora, visokih poreza, manjka narudžbi iz domovine i inozemstva, skupih sirovina i niskih cijena proizvoda, pada naklade?

Napišite komentar, podijelite s nama svoje misli i brige, prenesite djelić (ne) krizne atmosfere u vašem sokaku. Bit će nam svima lakše.

Sumrak tiskanog medija

Zahvaljujući medijskoj agilnosti drugara Sal-Aman-Der-a saznao sam da se jučer (03.03) Slavonski dom (negdašnji Osječki dom, prije globalizacijskog širenja pipaka na cijelu Slavoniju) nije pojavio na kioscima, niti u sandučićima čilih pretplatnika. Odmah su se pojavila i nagađanja i razmišljanja kako više uopće neće izlaziti, ali su tiskanje i distribucija današnjeg broja to vrlo jasno demantirali. U sklopu današnjeg izdanja nalazi se i poseban prilog na osam stranica naslovljen "Evo nas opet" s vijestima prvotno namijenjenim objavljivanju u broju koji je trebao izaći 03.03.2009., da se ne bace.

Zanimljivo je kako na internetu, a bogumi i drugdje nisam uspio pronaći niti jednu vijest, ma ni zuc (a sam Slavonski dom nema funkcionalne web stranice) o ovoj zanimljivoj i nesvakidašnjoj pojavi. Koji je razlog tomu doista mi nije jasno, jer teško mi je povjerovati da je sudbina jednog lokalnog dnevnika potpuno nezanimljiva elektronskim medijima, prije će biti da su sporazumno ili pod prisilom tu vijest jednostavno prešutjeli i namjerno zametnuli. Naravno, i prije se događalo da novine propadnu (tako je neslavno propala kratkovjeka Slavonija danas, a propao je čak i jedan "ozloglašeni" Feral Tribune, no to je ipak malo drugačija priča), ali ne ovako, na samo jedan dan. No, nekako sumnjam da je ovo kraj priče. Prije nekoliko mjeseci se u medijima pojavila vijest o lošem poslovanju novina, nagomilanim dugovima, lošem upravljanju projektom, slabom plaćanju djelatnika i slično, ali od tada o problemima Osječkog doma nije bilo niti slovca u medijima, barem ne u onima koje ja pratim.

Razmislimo na trenutak što se dogodi kada propadnu jedne lokalne dnevne novine. Odmah na pamet padaju stvari koje su loše i očigledne, poput gubitka radnih mjesta i izvora prihoda za bivše djelatnike i vlasnike, financijski gubitak vlasnika prostora u kojemu se redakcija nalazila, gubitka posla za tiskaru koja radi novine, gubitak narudžbi za dobavljače, gubitak poreza, doprinosa i ostalih nameta za državu i lokalnu vlast, povećanje broja nezaposlenih koji padaju na teret države, čitatelji ostaju u šoku i bez štiva na koje su navikli, oglašivači bez kanala za plasiranje svojih poruka, itd, itd.

S druge strane, sigurno mora biti i nekih pozitivnih stvari propadanja poslovnog subjekta, ali za to je potrebna malo dublja i stručnija analiza od mojeg naklapanja, a i ovaj tekst je već ionako predug.

U nastavku donosim dijelove iskrenog, tugaljivog i prkosnog teksta s naslovne stranice današnjeg broja, koji funkcionira kao neka vrst anti-osmrtnice.

"Novine žive tek jedan dan. U web izdanju još i kraće, sat ili dva. Ponekad samo par sekundi, koliko je potrebno za nekoliko poteza mišem. No, i u tako kratkom životu najgore je kad se novine ne pojave ujutro, u sandučićima, na kioscima, pumpama i tezgama marketa. Kad ne zamirišu, kao da je kruha nestalo…

…Da, mi priznajemo, jučer nismo izdržali. Možda smo jučer iznenadili naše čitatelje, mnoge vjerojatno i razočarali, jer nismo izašli iz tiskare. Dogodio nam se tehnički nokaut i jesmo nakratko pali u ringu, ali smo odmah i ustali. Danas nastavljamo dalje. Vrlina je baš u tome - koliko puta si sposoban ustati i nastaviti se boriti. Mi smo jednostavno takav medij. Tvrde, žilave kore."

Napeto pratim daljnji razvoj situacije.