50 minuta u kojima su na svoj prepoznatljivi atmosferičan dub način kroz klasični rock instrumentarij (gitara, bubnjevi, bas, klavijature i vokali) spojili psihodelične obzore s dance-rockom («Šećer»), acid jazzy-popom («Ženeva»), fuzijom art jazz-rocka kroz proširenu definiciju trip-hopa («Dišem»), plesnim funkom («Robot», «Munjevitom brzinom», «130»), suvremenim reggae/dub stilizacijama (uvodna «Stvarnost» i «U svim pravcima»), laganijim pop crtama (vrlo fina «Kao reka»), te psihodeličnim bijegom u rock/blues kasnih '60-tih a'la Hendrix ili The Cream (završni instrumental «Ulazak u Harlem»).
No, opet s druge strane, valja napomenuti da je album snimljen uživo u studiju Elektropionir tako da zadržava cjeloviti dojam kojim DD očarava na svojim koncertima. Uz mnoštvo popratnih laid-back detalja, naknadno produciranih vokalnih efekata i tekstove koji su kao i uvijek do sada psihodelični, minimalistički i egzotično sofisticirani, «Jedinstvo» je album kojim band hrabro korača dalje u svoje maštovite psihodelične opservacije.
Nema šta puno da se naklapa, teoretizira ili mistificira, ovo je bogati i slojeviti album pun odličnih sviračko – improvizatorskih i produkcijskih riješenja, te tematski i glazbeno zadržava sve stare karakteristike banda koji je spreman neprestano se hvatati u koštac s minimalističkim obrascem kojeg vrlo produktivno razgrađuje detalj po detalj.
Kada se pogledaju i razmotre tekstovi koji od uvodne «Stvarnost» ('stvarnost/ čudnija od sna/ ništa nije kao što izgleda.../ bežim kroz okno, izdrži još malo, čekaj me tamo, Kilimanjaro') preko «Šećer» ('treba mi šećer za večer, treba mi vazduh da me donese na nekoliko dana'), zatim nejasne i zakukuljene «Ženeva» (ako sam dobro razumio: 'krenula je iznenada da treperi hladna vatra/ pratiću te – topla, tople, toplije/ krenuo sam iznenada modrim nebom iznad grada, sa visine zvezda pada, krenula je iznenada/ pratiću te – topla, tople, toplije'), do sasvim jasne after-party «Dišem» ('tko zna, možda ostaćemo ovde sve do jutra, pa šta... /promene nagle su, svetlo, sve tiše je, sporo se okreće, ponovo počinjem da dišem, a napolju je lepo, događa se nešto, gori guma') uočljiva je sofistikacija psihodeličnog tripa od A do Ž.
A kada se dobro nakrkaš, Darkwood pruža psihološki podsjetnik za oživljavanje vitalnih fizičkih funkcija u komičnoj «Robot» ('vežba iz motorike može da te pokrene... seti se instrukcije, vežba iz motorike, slobodan si robote'). Nema više u Darkwoodima društvenih, političkih, svjetovnih i inih tema. Samo lebdenje u vazduhu iznad zemlje u psycho svijetu 'jedinstva'. Iliti 'komune'. Droge kakve hoćeš i koliko hoćeš u izobilju 'u svim pravcima' sve dok se ne zapitaju 'gde sve to ide' (u naslovu «Munjevitom brzinom») i ne predahnu 'kao reka bez početka, a kraj se nezna' (odlična pop tema «Kao reka»). Međutim, tekstovi mogu djelovati i u sasvim drugom smjeru što albumu daje neprekidan proces novog otkrivanja.
+++++
Nema komentara:
Objavi komentar